Čini se kao da gdje god se okrenete, ženama se govori da moraju biti savršene. Ženama bi trebalo sve biti na mjestu, trebale bi izgledati na određeni način i ponašati se na određeni način da bi udovoljile okolini. Ali je li to doista moguće? I je li stvarno vrijedno stresa? U ovom postu ćemo istražiti gdje leže uzroci ženine potrebe da bude savršena i svima ugodi, zašto bi žene trebale prestati pokušavati biti savršene i prihvatiti svoju nesavršenost. Također ćemo podijeliti nekoliko savjeta kako to učiniti. Stoga čitajte dalje za sve to i više!
Otkud potreba da svima ugodimo
Ljudi su društvena bića. Otkad dođemo na ovaj svijet, mi pripadamo nekakvoj zajednici. I želimo biti dio te zajednice prilagođavajući joj se. Tako se razvija empatija. Želimo se svidjeti onima koji nam osiguravaju život. Ne želimo ih razočarati i biti odbačeni jer kako ćemo preživjeti u ovom svijetu kao malo dijete koje se ne može samo zaštititi.
I što radi maleno dijete koje zna da je nemoćno da se samo zaštiti? Traži odobravanje drugih. Želi ugoditi mami, tati, ili onima koji o njemu skrbe. Kada odrasla osoba kritizira to dijete, ljuti se na njega, dijete se osjeća nesigurno i uplašeno da će biti odbačeno. Dodajte tome stalno slušanje riječi „Budi dobar“, a to se djevojčicama stalno ponavlja u djetinjstvu, to dijete usvoji mehanizam da mora biti dobro i poslušno kako ne bi razljutilo odrasle i ne bi bilo odbačeno.
Na žalost, taj mehanizam se toliko usječe u našu podsvijest da nas prati i u odrasloj dobi, kada više nismo ovisni ni o kome.
Zašto je ženama bitno kakvu sliku ostavljaju prema vani?
Radi se o naslijeđu. Jednostavno, tako su odgojene. „Budi dobra“ nešto što su nam govorili od malih nogu. Budi pristojna, budi dobra… neprestano su to ponavljali. Takvo su odgajane i naše majke, bake itd. Djevojčice moraju imati sve što su njihove bake željele i da izgledaju lijepo kao što su njihove majke željele da izgledaju… Toliko se trudiš biti ono što svi žele da budeš dok pokušavaš zadržati neku vrstu individualnosti i na kraju čini se da gubiš sve. Sjetite se samo koliko ste puta čule „Budi dobra“ u djetinjstvu. Znali ste, ako ste dobri mama će vas voljeti, biti blaga prema vama. Mama neće vikati, a vi ćete biti sigurni. Tada taj mehanizam preuzimate od svoje majke koja je vjerojatno i sama isti taj mehanizam preuzela od svoje mame.
Biti dobra je uvjetovano ponašanje
Ako malo razmislite, potreba da se stalno svidite drugima i zaslužite njihovo odobravanje je nešto što ste naslijedili. To je mehanizam koji ste razvili u ranoj fazi života, koji vas je štitio. Bilo je to uvjetovano ponašanje. Isprogramirani ste tako. Isprogramirani ste da ovisite o tuđem mišljenju.
Dovoljno si dobra baš takva kava jesi
Brinete se hoće li tko pomisliti da niste dovoljno dobra, dovoljno uredna, dovoljno umiljata, dovoljno uspješna, dovoljno produktivna na poslu, dovoljno druželjubiva itd. Ali moram vam reći… Vi ste dovoljne baš takve kave jeste. Ne trebate biti opterećene što će netko misliti o vama. Ne trebate od sebe zahtijevati savršenstvo. Jedino što trebate je voljeti sebe što češće.
Sve što trebaš je voljeti sebe i to što češće
Jednog dana shvatit ćete da cijelo to vrijeme dok ste mislili što će netko o vama misliti, taj netko je mislio o sebi i uopće nije mislio o vama. Svatko je fokusiran na sebe i većina ljudi se bori s istim previranjima, kako se svidjeti drugima.
Potreba da se svima svidimo – Potreba za kontrolom
Ako se brinete što će drugi misliti o vama, ako modificirate svoje ponašanje na način da dobijete njihovo odobravanje, jeste li onda to zaista vi? Ne bi li bilo iskrenije da budete ono što jeste, umjesto da svoje ponašanje prilagođavate tako da biste se svidjeli drugima.
Stalno nastojanje da se svidimo drugima i zaslužimo njihovo odobravanje je također pokušaj manipulacije s drugima. Razmislite malo, ako radite stvari da biste se svidjeli drugima, vi na neki način pokušavate kontrolirati njihov doživljaj vas. A ljudi ne vole kada ih se kontrolira. Zato očajnički tragati za priznanjem drugih stvara otpor i često nam upravo zbog toga drugi neće dati to toliko željeno priznanje.
Potreba za kontrolom također vuče korijene iz ranog djetinjstva. Ako ste odrasli u obitelji gdje su bile učestale svađe između roditelja, vi ste osjećali da morate nekako kontrolirati situaciju jer će se sve raspasti ako vi izgubite kontrolu. Kako dijete uvijek ima osjećaj da je ono centar svijeta i da se svijet vrti oko njega tako misli da je uzrok svađe roditelja upravo u njemu. Dijete tada prilagođava svoje ponašanje, trudi se „biti dobro“ da bi osiguralo mir u kući. Potreba da kontrolirate datira još iz tog vremena. Kako ste tada pokušali kontrolirati emocije roditelja, tako i danas pokušavate kontrolirati emocije drugih ljudi, ali jedini koga povređujete u tom procesu ste upravo vi.
Važno je napomenuti da nikad nije kasno za promjenu, nikad nije kasno da počnete živjeti život kakav želite za sebe. Morala sam shvatiti da biti “dobra djevojka” dolazi bez garancija u životu, dolazi s više gubitaka nego pobjeda.
? Budite u tijeku s novim objavama! Prijavite se na NEWSLETTER na poveznici dolje. ?
